Rječnik: HTN: hipertenzija; IZ: interval pouzdanosti; KT: krvni tlak; DT2: dijabetes tip 2  

^*Presječno istraživanje provedeno 2020. godine procijenilo je rezultate potvrđujuće dijagnostike korištenjem zlatnog standarda za primarni hiperaldosteronizam kroz cijeli spektar težine arterijske hipertenzije (HTN). Pet protokola istraživanja objedinjeno je iz četiri različite lokacije u Sjedinjenim Američkim Državama (Birmingham, Alabama; Boston, Massachusetts; Charlottesville, Virginia; i Salt Lake City, Utah). U istraživanje su uključeni ispitanici sa specifičnim fenotipovima krvnog tlaka radi proučavanja hormonskih mehanizama regulacije tlaka. Svaki sudionik je proveo protokol oralnog opterećenja natrijem, neovisno o vrijednostima cirkulirajućeg aldosterona, renina ili omjera aldosteron-renin. Proizvodnja aldosterona u uvjetima visoke ravnoteže natrija i supresije renina kvantificirana je kao „reninu neovisna” produkcija aldosterona. Reninu neovisna produkcija aldosterona definirana je kao „biokemijski očit primarni hiperaldosteronizam” kada nadmašuje međunarodni dijagnostički prag, odnosno kada je brzina izlučivanja aldosterona najmanje 12 μg/24 h u kontekstu istovremeno visoke natrijeve ravnoteže i suprimirane aktivnosti renina. Primarne analize uključivale su distribuciju reninu neovisne produkcije aldosterona s prikazom 24-satne brzine izlučivanja aldosterona u urinu među ispitanicima koji su bili u odgovarajućoj natrijevoj ravnoteži i imali supresiju renina te prikaz procjena prevalencije biokemijski očitog primarnog hiperaldosteronizma. Od 1846 ispitanika s potpunim podacima o aldosteronu, reninu i natriju u urinu, njih 1015 imalo je brzinu izlučivanja natrija u urinu od najmanje 190 mmol/24 h. U ovom istraživanju je kod bolesnika s hipertenzijom stupnja 1 ili 2 terapija privremeno prekinuta kako ne bi utjecala na rezultate. Procjena aldosterona kod bolesnika s rezistentnom hipertenzijom obustavljeno je samo liječenje antagonistima mineralokortikoidnih receptora (MRA), dok su ostali terapijski postupci iz sigurnosnih razloga zadržani (n = 289 normotenzivnih; n = 115 s hipertenzijom stupnja 1 bez terapije; n = 203 s hipertenzijom stupnja 2 bez terapije; n = 408 s liječenom rezistentnom hipertenzijom). Podskupina od 691 bolesnika imala je suprimiranu aktivnost renina te je bila prikladna za procjenu razine proizvodnje aldosterona neovisne o reninu. Prilagođena prevalencija biokemijski potvrđenog primarnog hiperaldosteronizma kod bolesnika s hipertenzijom, koristeći konvencionalnu definiciju (brzina izlučivanja aldosterona ≥12 μg/24 h), iznosila je 15,7 % (95 % CI: 8,6–22,9 %) kod bolesnika s neliječenom hipertenzijom stupnja 1, 21,6 % (95 % CI: 16,1–27,0 %) kod neliječenih hipertenzija stupnja 2 te 22,0 % (95 % CI: 17,2–26,8 %) kod liječenih rezistentnih hipertenzija; prema konzervativnoj definiciji (brzina izlučivanja aldosterona ≥15 μg/24 h), prevalencija je iznosila 6,1 % (95 % CI: 0,0–12,1 %) kod neliječenih hipertenzija stupnja 1, 15,2 % (95 % CI: 10,6–19,8 %) kod neliječenih hipertenzija stupnja 2 te 16,6 % (95 % CI: 12,5–20,7 %) kod liječenih rezistentnih hipertenzija.